Taras Grigorovič Ševčenko, (ukr. Тарас Григорович Шевченко), (Morynci, Kijev, 9. ožujka 1814. - Petrograd, 10. ožujka 1861.), ukrajinski pjesnik, slikar i humanist.

Njegovo književno nasljeđe smatra se temeljem novije ukrajinske književnosti. Ševčenko je također pisao i na ruskom jeziku a iza sebe je ostavio nekoliko slika remekdjela.

Bio je član Ćirilometodskog bratstva u Kijevu. Proveo 10 godina u progonstvu. U svojim povijesnim djelima prikazao je borbu ukrajinskog naroda protiv socijalnog i nacionalnog ugnjetavanja. Branio je ideju samostalnosti Ukrajine.

Život

---

Ševčenko je rođen u kmetskoj obitelji u ukrajinskom selu Morynci, u Kijevskoj guberniji tadašnje carske Rusije. S devet godina umire mu majka, a dvije godine kasnije i otac. S četrnaest godina postao je sluga na dvoru svoga gospodara. Još u djetinjstvu kod malog Tarasa primijećen je slikarski talent, a kako je pratio gospodara P. Engelgardta na njegovim putovanjima u Vilnius a kasnije i u Petrograd, u hodu je učio osnove slikarstva. Njegov talent je uočio tada utjecajni ruski slikar koji je inicirao zamisao o tome da se Ševčenka otkupi od njegova gospodara i da mu se dodijeli sloboda. Bio je to Karl Brjullov koji je donirao portret svoga prijatelja i pjesnika Vasilija Žukovskog. Novcem dobivenim od prodaje portreta na lotu, 5. svibnja 1838. Ševčenko je otkupljen od svog gospodara za 2500 rubalja.

Prvi uspjeh

---

Već je iste godine Ševčenko primljen na umjetničku akademiju u radionicu Karla Brjullova kod kojeg je čak i jedno vrijeme stanovao. Nakon godinu dana po upisu na akademiju, na jednom od ispita Ševčenko je bio nagrađen srebrnom medaljom za jedan svoj krajolik koji se nažalost nije sačuvao. Prva zbirka pjesama Kobzar izdana mu je 1840. iako poeziju piše još iz doba djetinjstva. Kobzara čine lirske pjesme i romantične poeme. Sama riječ „kobzar“ označava svirača narodnog ukrajinskog instrumenta kobze, a kobzari su nekad uz pratnju ovog žičanog instrumenta pjevali „dume“, pjesme s domoljubnim temama o slavnoj ukrajinskoj povijesti iz doba kozaka. Već naredne 1841. izdaje epsku poemu Gajdamaky u kojem je opisan krvavi obračun Ukrajinaca protiv poljske vlastele. Također se okušao i u pisanju drama. Nakon ovih uspjeha, Ševčenko putuje u Ukrajinu gdje se susreće s teškim uvjetima života u kojemu žive njegovi sunarodnjaci.

Progon

---

22. ožujka 1845. Vijeće umjetničke akademije donijelo je odluku da se Ševčenku dodijeli titula „slobodnog umjetnika“. Ponovno putuje u Ukrajinu gdje se susreće s članovima Ćirilometodskog bratstva, tajne političke organizacije koja se zalagala za široko političko reformiranje Ruske Carevine. Nakon što ih je carska vlada razotkrila, svi članovi, uključujući i Ševčenka, bili su uhićeni i poslani u zatvor u Petrograd. Potom je unovačen u vojsku i na deset godina prognan u Orenburg duboko u unutrašnjost Rusije. Car Nikolaj I., izričući mu kaznu napisao je:” Držati pod strogim nadzorom, sa zabranom pisanja i slikanja!” . Kao vojnik Orenburškoga korpusa najprije boravi u Orškoj tvrđavi ali je zatim, kao slikar, uvršten u ekspediciju koja je istraživala Aralsko more, pa se tako ponovno mogao baviti književnošću i umjetnošću. Tek mu je 1857. dodijeljen oprost uz napomenu da se ne smije vratiti ni u Petrograd, ni u Ukrajinu. Preseljen je u Nižnji Novgorod, a dvije godine kasnije, u svibnju 1859. bit će mu dopušten povratak u domovinu Ukrajinu. Tu se namjeravao za stalno vratiti, pa je čak i nakanio kupiti zemlju nedaleko ukrajinskog sela Pekariv, no već u srpnju iste godine optužen je za bogohulstvo i biva ponovno uhićen. Pušten je uz uvjet da se doseli u Petrograd i nikad više ne vrati u Ukrajinu.

Smrt Ševčenka

---

Svoje posljednje godine Taras Ševčenko proveo je pisajući poeziju, slikajući i dorađujući stara djela, ali nakon toliko godina provedenih u progonstvu, njegova bolest je toliko uznapredovala da mu više nije bilo spasa. Umire u Petrogradu 10. ožujka 1861. Isprva je pokopan na jednom petrogradskom groblju. Međutim, kako bi uslišali Ševčenkovu želju koju je izrazio u svojoj pjesmi „Oporuka” (Заповіт) da bude pokopan u Ukrajini, nekolicina njegovih prijatelja dogovorila je premještaj njegovih posmrtnih ostataka, prvo vlakom iz Petrograda u Moskvu, a potom konjskom zapregom u voljenu mu Ukrajinu. Ševčenko je pokopan 8. svibnja na Redovničkoj Gori (Чернеча гора) uz obale Dnjepra nedaleko ukrajinskog gradića Kanjiva. Iznad njegova groba podignut je visok brežuljak koji je danas spomenik.

Praćen velikom nesrećom u ljubavi i životu, pjesnik je umro samo sedam dana prije ukidanja kmetstva. Njegovo životno djelo je izuzetno cijenjeno u Ukrajini, a njegov utjecaj na ukrajinski jezik i književnost je neprocjenjiv.

Baština

---

Uza sve svoje zasluge za ukrajinsko slikarstvo i obilje nadahnutih ilustracija i pejzaža koji su nastali za vrijeme boravka na obalama Aralskog mora, Taras Grigorovič Ševčenko je prvenstveno ukrajinski nacionalni pjesnik i preporoditelj ukrajinske književnosti. U njegovom je pjesničkom djelu oblikovana ukrajinska prošlost i težak život ukrajinskog seljaštva, osuđivano izrabljivanje kmetova i osvajačka politika ruskog cara Nikolaja I.. Genetski mu je poezija vezana za tekovine ruskog i poljskog romantizma (Puškin i Mickiewicz), ali je u njenu osnovu utkana prvenstveno poetika ukrajinskih usmenih lirskih i epskih pjesama – duma. Ševčenko nije bio nimalo nacionalno ograničen, prijatelj je mnogih poljskih zatočenika i ruskih intelektualaca. Piše i na ruskom jeziku. Prvu zbirku prijevoda Pjesničkih pripovijesti Ševčenkovih objavio je u nas August Harambašić 1888.. I danas, diljem Ukrajine nalaze se mnogi spomenici Tarasu Ševčenku. Najpoznatiji su onaj u Kanjivu na mjestu gdje je pokopan i spomenik u središtu Kijeva preko puta Kijevskog državnog sveučilišta koje nosi njegovo ime. Ostali spomenici su mu podizani, a i još uvijek ih grade u drugim državama, posebice u post-sovjetskim republikama, ali i u Kanadi i SAD-u gdje se nalazi najveće ukrajinsko iseljeništvo.

Grad Aktau na obalama Kaspijskog jezera u Kazahstanu nosio je ime Ševčenko od 1964. pa sve do neovisnosti Kazahstana 1992..

Književnici | Slikari | Biografije, Ukrajina

Taras Schewtschenko | Taras Shevchenko | Tarass Chevtchenko | Taras Schevchenko | 타라스 셰우첸코 | Taras Sjevtsjenko | Taras Szewczenko | Шевченко, Тарас Григорьевич | Шевченко Тарас Григорович