Josif Visarionovič Džugašvili Staljin (Gori, Gruzija, 21. prosinca 1879. - Moskva, 5. ožujka 1953.), sovjetski političar i državnik

Djetinjstvo

Gruzijski revolucionarni marksist (kasnije je sam dodao Visarionovič svome imenu), i kasnije doživotni diktator SSSR-a (1928. - 1953.). Rođen je 21. prosinca 1879. godine u mjestu Gori (Tifilska gubernija) kao sin postolara i bivšeg kmeta. Oba roditelja nisu govorila ruski jezik, ali ga je Staljin (što navodno znači - čovjek od čelika) naučio dok je pohađao višu vjersku školu u rodnom jestu. Bio je i student teologije u pravoslavnom sjemeništu u Tifilisu iz kojeg je izopćen 1899. godine jer se godinu dana ranije (1898.) pridružio ilegalnoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci. Za pohađanje sjemenišne škole Soso (to mu je bio nadimak u školi) dobio je stipendiju kao najbolji učenik u cijeloj školi.

Revolucionar

Karijeru revolucionara započeo je kao propagandist među željezničarskim radnicima u Tbilisiju. Policija ga je 1902. godine uhapsila u Batumiju da bi proveo više od godine dana u zatvoru, nakon čega je protjeran u Sibir odakle je pobjegao 1904. godine. Kako ne bi nabrajali sva njegova hapšenja i ine zločestoće samo ćemo spomenuti kako je između 1902. i 1913. godine Staljin hapšen osam i protjerivan sedam puta, a ukupno šest puta je uspjevao pobjeći. Njegov zadnji izgon desio se 1913. godine i trajao je sve do 1917. godine. Po povratku iz Sibira 1904. godine Staljin se vjenčao. Njegova prva supruga Jekaterina Svanidze umrla je 1910. godine. Druga supruga Nadežda Alilujeva, s kojom se oženio 1919. godine počinila je samoubojstvo 1932. godine.

U zadnjim godinama carske Rusije od 1905. do 1917. Staljin je bio više sljedbenik nego vođa. Uvijek je podržavao bolješvičku frakciju unutar stranke, ali njegov je doprinos bio više praktični nego teoretski. Godine 1907. pomogao je u organizaciji prepada banke u Tbilisiju kako bi izvlastili fondove. Vođa boljševika Lenjin u to vrijeme kooptirao ga je u boljševički Centralni komitet. Naredne godine na kratko je bio urednik partijskog lista Pravda (hrv. Istina), a na Lenjinov poticaj napisao je svoje prvo veliko djelo: Marksizam i nacionalno pitanje. Nakon ruske revolucije u veljači 1917. godine Staljin se vratio u Petrograd (sada: Sankt Peterburg), gdje je nastavio uređivati partijski list. Zajedno s Levom Kamenevim Staljin je dominirao pri donošenju partijskih odluka, sve do Lenjinovog dolaska u travnju. Politiku suradnje s privremenom vladom koju su njih dvojica vodili Lenjin je odbacio.

Uspon na vlast

Iako bez osobite uloge u pripremi Oktobarske revolucije ušao je u sovjetsku vladu kao komesar za neruske narodnosti te postao član Politbiroa Komunističke partije 1917. godine. Zajedno s Jakovom Sverdlovim i Leonom Trockim pomogao je Lenjinu riješiti sva goruća pitanja u teškim vremenima građanskog rata. Staljin je u građanskome ratu sudjelovao i kao zapovjednik na nekoliko bojišnica. Godine 1922. postao je generalni sekretar Komunističke partije. Nakon Lenjinove smrti Staljin je sa Zinovjevim i Kamenevim vodio zemlju. S tim privremenim saveznicima Staljin je napao Trockog, kandidata s najviše šansi da nasljedi Lenjina. Kada je uklonio Trockoga Staljin je promijenio smjer udružujući se s Nikolajem Buharinom i Aleksejem Rikovim protiv Zinovjeva i Kameneva. Do svoga 50-og rođendana 1929. godine Staljin je učvrstio svoj položaj na mjestu Lenjinovog nasljednika.

Industrijalizacija

Kritike koje pada na račun Staljin dolaze prije svega radi miliona ubijenih stanovnika Sovjetskog Saveza između razdoblja kasnih dvadesetih i kasnih tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Prvu rundu tih pokolja čini postupak ubrzane industralizacije . Pošto Sovjetski Savez nije imao financijskih sredstava za gradnju industrije Staljin naređuje oduzimanje ljetine od seljaka nakon čega bi se ona prodavala na svjetskom tržištu kako bi se skupio novac za kupovinu tvorničkih strojeva. Tijekom tih događaja koji počinju 1928, ali se dešavaju prije svega u razdoblju 1931 - 1934 procjenjuje se da je umrlo prije svega od gladi deset miliona ljudi pošto ih toliki broj nedostaje na popisu stanovništva iz 1937 . Kada su brojevi iz popisa stanovništva 1937 godine prikazali takve podatke Staljin je bio realno užasnut, pa donosi odluku o vršenju novog popisa koji će prikazat po državu povoljniji rezultat.

Staljin je realno znao da će doći do gladi, ali takvog pomora ne što ga ipak ne oslobađa odgovornosti. Koju godinu kasnije u svom na zapadu poznatom govoru on tvrdi:

"Smrt jednog čovjeka je tragedije, smrt miliona statistika".

Njegov drugi govor na početku prve petoljetke kraljem dvadesetih godina dvadesetog stoljeća se pokazao potpuno istinit: "U deset godina mi moramo dostići Europe ili nas neće biti"

Ovom ubrzanom industralizacijom Sovjetski Savez je uvećao industrijsku proizvodnju za nekoliko tisuću posto. Država koja je 1922 godine posjedovala samo 13 posto industrijskih kapaciteta zaostale carske Rusije 1941 je druga svjetska industrijska sila. Bez toga SSSR bi izgubio drugi svjetski rat.

Partijske čistke

Staljinov razlog za ciljane čistke u tridesetim godinama možemo naći u partijskom kongresu koji se dogodio tijekom siječnja 1934 godine. Tijekom tadašnjeg glasovanja o kandidatima za Centralni komitet Staljin je dobio najviše negativnih glasova od svih kandidata. Osoba koja na ovom zasjedanju dobiva najmanje kritike u tajnom glasovanju je Sergej Kirov koji na ovaj način postaje konkurent za vlast. Smrt popularnog Kirova u atentatu 1. prosinca 1934 godine dovodi do početaka čistki "proturevolucionarnih" elemenata. Proći će više od godine dana prije nego što ove početne čistke stignu do nivoa masovnih hapšenja i likvidacija koje se dešavaju između 1936 - 1939 . Prvobitna oštrica ovih akcija je bila usmjerena na članove partijskog kongresa iz 1934 godine ( pogubljeno njih 90 posto ) i bivše, sada već umirovljene političke protivnike ( Zinovjev, Kamenev, Tomski, Rikov, Buharin ), ali ona tamo ostala. Najveći broj žrtvi je na kraju izazvala tajna služba uredbama da se u svakoj općini mora naći i uhapsiti točno određeni broj "narodnih izdajnika". Većina tako privedenih ljudi je bila potpuno nevina za zločine zbog kojih su osuđenih. Procjenjuje se kako ukupan broj žrtava u ove kratke 3 godine je bio 2 miliona. Bez obzira na ovaj masovnih broj smaknutih ljudi dugoročno najveću štetu je doneslo likvidiranje rukovodećih vojnih kadrova ( Tuhačevski, Bliher i dr.) što prouzročuje katastrofalne posljedice u vrijeme početka rata.

Drugi svjetski rat

Napad Njemačke na Sovjetski Savez je prouzročio na svom samom početku kratki nervni slom kod Staljina koji se desetak dana isključio od svijeta. Razlog za tako nešto nije teško uočiti. Veliki početni Njemački uspjesi prije svega u zraku su posljedica toga što se Sovjetska avijacija nalazila u svojim napadačkim pozicijama prema protivniku, to jest ona je bila postavljena tako da po naređenju može počet bombardirat Njemačku. To je u prijevodu značilo da Njemačka avijacija može napast i uništit Sovjetske zračne baze. Rezultat toga je potpuno uništenje Sovjetskih zračnih snaga. Sreća se u ratu na kraju okrenula na stranu Staljina pošto je on za razliku od Hitlera slušao savjete svojih generala. Tipična razlika koja donosi pobjedu između njih dvojice se nalazila u pristupu. Staljin bi na sastanku s vojnim rukovodstvom izdao naređenje i onda ga povukao ako bi se njemu suprostavili generali. Hitler je smatrao da se nalazi uvijek u pravu. Tijekom vođenja ovog rata veliki broj politički postavljenih generala je već do 1942 godine bio smjenjen s svoje dužnosti i zamjenjen s onima možda manje politički podobnima, ali sposobnijim vojnicima. Niti jedan nesposoban general na kraju nije ostao na svom prvobitnom položaju bez obzira na prijateljstvo s vođom Sovjetskog Saveza. Tijekom rata ovaj vođa svjetskog komunizma nikoga nije štedio tako da mu i je sin poginuo za domovinu. Kraj rata nalazi Sovjetski Savez teritorijalno proširen s skupom satelitskih država između sebe i kapitalističkog zapada.

Zadnje godine

Zbog nastojanja da svojoj politici podredi nove socijalističke zemlje i njihove komunističke stranke te time nametne svoju volju cijelom komunističkom pokretu izazvao je 1948. godine sukob s jugoslavenskim komunistima (tzv. Rezolucija Informbiroa protiv KP Jugoslavije). To je prouzročilo udaljavanje Jugoslavije od komunističkog bloka i približavanje Zapadu. Posljednje godine svoje vladavine u siječnju 1953. godine naredio je hapšenja mnogim moskovskih doktora, uglavnom Židova, optužujući ih za medicinska ubojstva. Činilo se kako se sprema repriza Velikog terora iz sredine 1930.-ih ali je Staljinova iznenadna smrt 5. ožujka spriječila još jedno krvoproliće. Tri godine nakon njegove smrti na 20. partijskom kongresu posmrtno ga je Hruščov optužio za zločine protiv Partije i izgradnje kulta ličnosti.

Nasljednici

Neočekivana Staljinova smrt je bila vrh komunističke partije bacila u rasulo. U borbi za vlast učinilo se na prvi pogled da je pobjedu ostvario Georgij Maksimilijanovič Maljenkov koji 1953. godine ima podršku KGB-a, ali već dvije godine kasnije on gubi svoj položaj u korist Nikita Hruščova koji ga smjenjuje, uz pomoć protustaljinističkih snaga.

Glavna osoba tijekom desetogodišnje borbe za nasljedstvo Staljina koja potom usljeđuje postaje Suslov Moć koju posjeduje 1953. godine na svojoj poziciji šefa propagande on koristi za kadrovske promjene na svim nivoima. Kako nije posjedovao ambicije za direktno vladanje državom on prvo pomaže stupanje na vlast Nikita Hruščova, samo da bi 1964. postao pokretač njegova smjenjivanja i postavljanja na čelo države Leonid Brežnjeva. Do svoje smrti 1982. godine Suslov je glavni, nedodirljivi ideolog komunističke partije Sovjetskog Saveza što ga čini Staljinovim nasljednikom. Jurij Andropov i Mihail Gorbačov koji su bili njegovi ljudi postaju vođe Sovjetskog Saveza nekoliko godina nakon Suslove smrti.

državnici | Ruski političari | SSSR

جوزيف ستالين | Йосиф Сталин | Jozef Stalin | Josif Visarionovič Džugašvili Staljin | Josef Stalin | Josef Stalin | Josef Stalin | Josef Stalin | Ιωσήφ Στάλιν | Joseph Stalin | Josif Stalin | Iósif Stalin | Jossif Stalin | Josef Stalin | ژوزف استالین | Josif Stalin | Joseph Staline | Iósaf Stailín | Stalin | יוסיף סטלין | Joszif Visszarionovics Sztálin | Josef Stalin | Yosif Stalin | Jósef Stalín | Stalin | ヨシフ・スターリン | სტალინი, იოსებ | 이오시프 스탈린 | Iosephus Stalin | Jozef Stalin | Josifas Stalinas | Josifs Staļins | Јосиф Сталин | Joseph Stalin | Jozef Stalin | Josef Stalin | Josef Stalin | Сталин, Виссарионы фырт Иосиф | Józef Stalin | جوزف سټالين | Josef Stalin | Iosif Vissarionovici Stalin | Сталин, Иосиф Виссарионович | Giuseppi Stalin | Staljin | Josif Stalin | Josif Vissarionovič Stalin | Josip Visarijonovič Džugašvili | Јосиф Стаљин | Josef Stalin | ஜோசப் ஸ்டாலின் | โจเซฟ สตาลิน | Iosif Stalin | Josef Stalin | Сталін Йосиф | Iosif Vissarionovich Stalin | 斯大林