Srbija

Srbija je republika u jugoistočnoj i centralnoj Europi. Srbija ima dvije autonomne pokrajine, jedna od njih je Vojvodina, a u sustavu Srbije je i Kosovo koja je pod upravom Ujedinjenih Naroda.

Službeno ime: Republika Srbija;
Glavni grad: Beograd;
Teritorij: 88.361 km².

Stanovništvo

Broj stanovnika: 7.498.001 (popis 2002. - bez Kosova );

Broj stanovnika na području cijele Srbije je teško odrediti jer su popis stanovništva bojkotirali Albanci 2002. na Kosovu. Prema popisu, koji se odnosi na Srbiju bez Kosova, na toj državi je 2002. živio 7.498.001 stanovnik, a etničkog sastava: Srbi 82.9 %, Mađari 3.9 %, Bošnjaci 1.8 %, Romi 1.4 %, Jugoslaveni 1.1 %, Hrvati 0.9 %, Crnogorci 0.9 %, Albanci 0.8 %, Slovaci 0.8 %, Vlasi 0.5 %, Rumunji 0.4 %, Makedonci 0.3 %, Bugari 0.3 % i drugi. Procjenjuje se da je tada na Kosovu živjelo oko 2.3 milijuna stanovnika, po čemu bi stanovništvo cijele Srbije bilo oko 9.8 milijuna ( Srbi 65 %, Albanci 21 %, Mađari 3 % ).

Rezultati prethodnih popisa

1991. 9.778.991 stanovnik (Srbi 65.9 %, Albanci 17.1 %, Mađari 3.5 %, Muslimani 2.5 %, Romi 1.4 %, Crnogorci 1.4 %, Hrvati 1.1 % i drugi )^*.
1981. 9.313.676 stanovnika ( Srbi 66.4 %, Albanci 14 %, Mađari 4.2 %, Muslimani 2.3 %, Hrvati 1.6 %, Crnogorci 1.6 %, Romi 1.2 % i drugi )
1971. 8.446.591 stanovnik ( Srbi 71.2 %, Albanci 11.7 %, Mađari 5.1 %, Hrvati 2.2 % )
1961. 7.642.227 stanovnika ( Srbi 74.6 %, Albanci 9.2 %, Mađari 5.9 %, Hrvati 2.6 % i drugi )
1953. 6.979.154 stanovnika ( Srbi 73.8 %, Albanci 8 %, Mađari 6.3 % )
1948. 6.527.966 stanovnika ( Srbi 73.9 %, Albanci 8.1 %, Mađari 6.6 %, Hrvati 2.6 % i drugi ) ^*

Najveći gradovi: Beograd, Kragujevac, Niš, Novi Sad, Priština, koji su dobili status Grada i podijeljeni su na gradske općine.

Nacionalnost: Srbi, Albanci, Mađari, Bošnjaci (Muslimani), Hrvati, Rusini, Romi, Bunjevci;

Službeni jezik: srpski jezik,

u Vojvodini: i rumunjski, rusinski, mađarski, slovački te hrvatski;

na Kosovu : i albanski i engleski;

Vjeroispovijed: srpski pravoslavci, muslimani, rimokatolici, protestanti, drugi i nijedna.

Uprava

Serbian Provinces.jpg

Oblik vladavine: republika;

Biračko pravo: 18 godina tj. 16 godina, ako je sklopljen brak.

Nacionalni praznici: 7. siječnja-Božić, 27. siječnja-Dan duhovnosti 15. veljače-Dan državnosti, 28. lipnja-Dan Srba palih za domovinu, Uskrs-po pravoslavnom kalendaru;

Stranke u Srbiji: Demokratska stranka (Boris Tadić), Srpska radikalna stranka (Vojislav Šešelj), Demokratska stranka srbije (Vojislav Koštunica), G17+ (Mlađan Dinkić), Srpski pokret obnove (Vuk Drašković) Socijalistička partija Srbije (trenutno bez predsednika), Demokratski savez Kosova (trenutno bez predsednika), Demokratska partija Kosova (Hashim Taqi), Liga socijaldemokrata Vojvodine (Nenad Čanak), Savez vojvođanskih Mađara (Jožef Kasa), Sandžačka Demokratska Partija (Rasim Ljajić), Demokratski savez vojvođanskih Hrvata (Bela Tonković).

Povijest

U starom vijeku teritorija Srbije je bila rimska provincija Mezija i Panonija. Srbi su naselili oblast u 7. stoljeću, u 8. su osnovali prvu državu, te u 9. primili kršćanstvo. Prvi srpski poznati knez zvao se Višeslav, rodonačelnik dinastije Višeslavovića, koja je vladala Srbijom 750-959. Prve sukobe Srbi su imali s Bugarima. 1085-1106 Srbijom upravlja dinastija Vukanovića, čiji je rodonačelnik veliki župan Vukan.

1168. godine na vlast dolazi veliki župan Stefan Nemanja. Nemanjina država je obuhvaćala područja: Zahumlje, Neretvanska Krajina, Makarsko primorje, Travunja, Duklja, Kosovo, Metohija bez Prizrena, Južno i Veliko Pomoravlje, oblast između Drine i Velike Morave, te gornje i srednje Podrinje. 1217. papa Honorije 3. daje dozvolu da se Srbija proglasi kraljevinom. Dvije godine kasnije Rastko Nemanjić tj. Sveti Sava postaje prvi srpski arhiepiskop. Na najvećem vrhuncu moći Srbija je bila za vrijeme cara Stefana Dušana, kada je obuhvaćala teritoriju današnje Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore, južne Dalmacije (bez Dubrovnika), Albanije, Makedonije, Tesalije i Epira. Smrću Dušanovog sina, cara Stefana Uroša 1371, rasulo se Srpsko carstvo i ugasila loza Nemanjića.

Godine 1371.-1427. Srbijom je vladala dinastija Lazarevića tj. knez Lazar i njegov sin despot Stefan. 28. lipnja 1389. dogodila se Kosovska bitka između Srbije i Otomanskog carstva. U bici je poginuo sveti knez Lazar i turski sultan Murat. 1402. Lazarev sin, Stefan, postaje despot. 1427.-1459. Srbijom vlada dinastija Brankovića.

Srbija je konačno pala pod Osmansko carstvo 1459., nakon čega slijedi postupno iseljavanje Srba u Bosnu i granične predjele Hrvatske. Zbog turske najezde i zuluma nad domaćim kršćanskim stanovništvom, hrvatski kralj i austrijski car Leopold I daje dozvolu da se Srbi nastane u Habsburškoj monarhiji, što je uzrokovalo Prvu seobu Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Čarnojevićem 1690. Do Druge seobe Srba je došlo nakon Požarevačkog mira 1739. pod patrijarhom Arsenijem IV Jovanovićem Šakabendom. Dok su se Srbi iseljavali iz Stare Srbije (Raške, Kosova, Metohije i Makedonije i još nekih južnih krajeva današnje Srbije, poput Toplice i Kosanice), ta područja su naseljavali Albanci. Pored Albanaca, naseljavao se i drugi muslimanski živalj. Posljedice ovakvog premještaja stanovništva bit će dugotrajne.

Zbog turskih zuluma nad srpskim življem, 1804. godine, u Orašcu je podignut Prvi srpski ustanak pod vodstvom Karađorđa ("Crnog Đorđa") Petrovića. Ustanak je ugušen 1813. U Topoli je 15. veljače 1815. podignut Drugi srpski ustanak na čelu s knezom Milošem Obrenovićem. Rezultati ovog ustanka su vidljivi 1830. kada Porta proglašava Srbiju vazalnom kneževinom. Prvi ustav Srbija je dobila 1835. Godine 1867. donijet je Ferman o povlačenju turskih garnizona iz srpskih gradova. Neovisnost Srbije je priznata na Berlinskom kongresu 1878. Knez Milan Obrenović postaje srpskim kraljem 1882. godine. Obrenovići i Karađorđevići su naizmjence vladali u 19. stoljeću. Posljedni Obrenović, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno s kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I. Karađorđević.

Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka krenule su 1912. u Prvom balkanskom ratu u konačno oslobađanje od turske vlasti. Nakon rata Srbiji je uskraćen izlazak na Jadransko more, preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila nezadovljna podjelom Makedonije. To je prouzrokovalo Drugi balkanski rat 1913. kada su Srbija, Grčka, Turska i Rumunska brzo pobijedile Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odštetu dobila određena ozemlja sa zapada Bugarske.

Austro-Ugarska je bila uplašena jačanjem Srbije, koja joj je remetila planove za prodor na istok. Iskoristila je Sarajevski atentat za objavu rata Srbiji 28. srpnja 1914. Tada je počeo Prvi svjetski rat. Cerska i Kolubarska bitka su bile prve savezničke pobjede u Prvom svjetskom ratu. Povlačenje preko Albanije je počelo 1915. Tri godine kasnije probijena je Solunska fronta. Krajem studenoga priključenje Kraljevini Srbiji proglašavaju Baranja, Bačka, Banat, Srem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Država Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se plašila talijanskog napada, se ujedinila sa Srbijom odlukom Narodnog vijeća u Zagrebu 25. studenoga 1918.

Dana 1. prosinca je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar Karađorđević je ubijen od strane makedonskog VMRO i hrvatskih Ustaša 1934.

U Drugom svjetskom ratu, Jugoslavija je okupirana od strane Hitlerovske koalicije. Bačka je pripojena Mađarskoj. Dijel današnje Srbije, uglavnom je riječ o Raškoj, je dospio u upravnu jedinicu Crna Gora pod talijanskom vlasti. Kosovo, Metohija i zapadna Makedonija su postale dijelom tzv. Velike Albanije. Ostatak Makedonije je ušao u sastav Bugarske, kao i dijeli istočne Srbije. Sužena Srbija i Banat su bile pod njemačkom okupacijom koja je imala lokalnu upravu, u narodu ova tvorevina imala je ime Nedićeva Srbija ili Vlada nacionalnog spasa. Banat je bio pod posebnom njemačkom upravom.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji su djelovali: Jugoslovenska vojska u otadžbini (tzv. četnički pokret) generala Dragoljuba Draže Mihailovića, partizanski pokret Josipa Broza Tita, te kvislinzi Srpska državna straža generala Milana Nedića i Srpski dobrovoljački korpus Dimitrija Ljotića.

Od 1945-1992. Srbija je federalna jedinica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, u čijem sastavu su se nalazile i dvije autonomne pokrajine, Vojvodina i Kosovo .

Dana 27. travnja 1992. zajedno je s Crnom Gorom formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 1992.-1995. Savezna Republika Jugoslavija je bila pod općim sankcijama Vijeća sigurnosti OUN, zbog lažne optužbe da je kriva za rat u Bosni i Hercegovini. Od 1998. na Kosovu i Metohiji počinju sukobi terorističke tzv. "Oslobodilačke Vojske Kosova" i srpskih oružanih snaga. 24. ožujka - 10. lipnja 1999. godine bombardirana od strane Sjevernoatlantskog Saveza, zbog tzv. "humanitarne katastrofe na Kosovu".

Dana 4. veljače 2003. godine proglašena je državna zajednica Srbija i Crna Gora, kojom je, u odnosu na prethodnu Saveznu Republiku Jugoslaviju, data veća nadležnost Srbiji. Nakon referenduma u Crnoj Gori na kojem su njeni građani izglasali neovisnost od Srbije, Crna Gora je izglasala neovisnost, čime je i Srbija postala neovisna država.

2006. godine:

Predsjednik Republike je Boris Tadić (Demokratska stranka).

Predsjednik Vlade je Vojislav Koštunica (Demokratska stranka Srbije).

Predsjednik Narodne Skupštine: Predrag Marković (G17+).

Gradovi

Najznačajniji gradovi su:

Najznačajnije planine:

Vanjske poveznice

Srpska kraljevska porodica

Vanjske poveznice Vlade Srbije

Poznati sajtovi: