Louis-Ferdinand Céline

Louis-Ferdinand Céline (pravio prezime: Destouches) (27. svibnja 1894. – 1. srpnja 1961.), francuski pisac i liječnik, poznat po romanu Putovanje nakraj noći.

Louis-Ferdinand Destouches rođen je 27. svibnja 1894. u gradu Courbevoie, nedaleko od Pariza. Otac mu je, kao i djed, završio studij književnosti, dok mu je majka bila trgovkinja. Djetinjstvo je proveo u Parizu, gdje se i školovao; radi usavršavanja za posao trgovca, neko vrijeme je proveo i u Njemačkoj i Engleskoj.

1912. dragovoljno odlazi u vojsku; 1914. imao je čin konjičkog dočasnika. Iste godine je teško ranjen u ruku i glavu; za to je dobio odlikovanje, ali kao posljedica su mu ostale glavobolje što su ga mučile cijeli život. Nesposoban za nastavak vojničke službe radi razne druge poslove. 1915. se zapošljava u uredu za putovnice u Londonu, gdje se ženi Francuskinjom Suzanne Nebout; ubrzo ju napušta, a brak nikada nije ni registriran u francuskom konzulatu. Nakon toga putuje u Kamerun, kao zaposlenik šumarske kompanije.

Iscrpljen malarijom i dizenterijom, 1918. se vraća u Francusku. Slijedeće godine se ženi Edith Follet, s kojom ima kći, Collete. 1920. upisuje Medicinski fakultet, a doktorsku titulu stječe 1924. Bavi se znanstvenim radom te otvara privatnu liječničku ordinaciju. Nakon nekog vremena napušta obitelj i zapošljava se kao liječnik u Društvu naroda. Mnogo putuje, boravi u Africi, istražuje radne uvjete u Fordovoj tvornici u Detroitu.

S američkom plesačicom Elisabeth Craig, 1928. vraća se u Francusku; u Parizu otvara privatnu ordinaciju. 1932. pod pseudonimom Céline (krsno ime bake) objavljuje roman Putovanje nakraj noći, koji doživljava priličan uspjeh. Sljedeće godine ga Elisabeth napušta, a Céline je pronalazi u Kaliforniji, udanu za židovskog odvjetnika.

I dalje mnogo putuje. 1935. u Parizu upoznaje 23-godišnju plesačicu, Lucette Almanzor, s kojom se kasnije ženi i ostaje do kraja života. 1936. objavljuje roman Smrt na poček, također dobro prihvaćen od publike. Iste godine putuje u Sovjetski Savez; nezadovoljan neuspjelim putovanjem i staljinističkim sustavom, piše antikomunistički pamflet Mea culpa. U napetom predratnom ozračju, nastavlja s objavljivanjem pacifističkih i antisemitskih pamfleta: Trice za jedno krvoproliće i Škola za leševe. Tvrdio je da je novi rat dio judeo-marksističke urote. Célineov antisemitizam je, doduše, predmet brojnih sporova budući da je etiketu "Židov" autor bio sklon lijepiti svakome, pa i samom Hitleru, a i općenito je bio sklon raznim oblicima mizantropije. Zbog iznošenja ovakvih stavova, još prije rata, doživljavao je razne neugodnosti.

Početak rata dočekao je kao liječnik na francuskom bojnom brodu, kasnije je nastavio s liječenjem francuskih izbjeglica, a radio je i u poliklinici u Bezonsu. 1943. objavljuje roman Guignol's band. Iako nije bio posebno povezan s okupatorima, a radikalnoj desnici je smetao njegov pacifizam, među pripadnicima Pokreta otpora je smatran izdajnikom i kolaboracionistom. Da bi izbjegao predviđenu kaznu, početkom savezničkih operacija, sa ženom bježi u Njemačku. U bijegu se pridružuje članovima i pristašama višijevske vlade te usput pomaže njihovim ranjenicima. Kroz razorenu Njemačku se uspio probiti do Danske, gdje je već prije smjestio svoju ušteđevinu.

Od Danske je već krajem 1945. zatraženo Célineovo uhićenje i izručenje. Vlasti su ga uhitile i 14 mjeseci je proveo u danskim zatvorima, nakon čega je pušten zbog lošeg zdravlja. Vrijeme je provodio sa ženom u maloj kolibi na obali Baltika, živeći u vrlo teškim uvjetima. 1950. je u Francuskoj osuđen na godinu dana zatvora i konfiskaciju imovine. Mnogi intelektualci angažiraju se da bi mu pomogli. 1951. dobiva amnestiju i sa ženom se vraća u Francusku. Opet otvara privatnu ordinaciju nedaleko od Pariza, živi vrlo povučeno i nastavlja s pisanjem. Njegove radove objavljuje vodeća izdavačka kuća, Gallimard, iako u javnosti nisu dobro primljeni. Umro je 1. srpnja 1961.

Djela

Život i djelo Philippea Ignacea Semmelweisa (La vie et l'oeuvre de Philippe-Ignance Semmelweiss, 1924.) – doktorska disertacija
Putovanje nakraj noći (Voyage au bout de la nuit, 1932.) – jedino djelo prevedeno na hrvatski
Smrt na poček (Mort à crédit, 1936.)
Mea culpa (1936.)
Trice za jedno krvoproliće ( Bagatelle pour un massacre, 1937.)
Škola za leševe (l'École des cadavres, 1938.)
'' les Beaux Draps’’ (1941.)
Guignol's Band (1944.)
Casse-pipe (1949.)
Vilinske čarolije za neki drugi put (Féerie pour une autre fois 1952.)
Normance / Féerie II (1954.)
Za dvorcem dvorac (D'un château l'autre, 1957.)
Sjever (Nord, 1960.)
Guignol's band II / Le pont de Londres (1964.)
Rigodon (1969.) – posthumno izdanje

Francuski književnici

Gourt Home::Gourt :: Louis-Ferdinand Céline

Djela