Drugi svjetski rat

Drugi svjetski rat (1. rujna 1939. - 2. rujna 1945.) je međunarodni sukob koji je izbio 21 godinu nakon Velikog Rata (vidi Prvi svjetski rat). Vođen je na tri kontinenta i svim svjetskim oceanima, u njemu su sudjelovale gotovo sve države koje su tada postojale. Rat je počeo napadom Hitlerove Njemačke na Poljsku, a okončan je kapitulacijom Japana.

Procjenjuje se da broj stradalih ljudi u 2. sv. ratu iznosi nešto manje od 55 milijuna, što ga čini jednom od najvećih svjetskih katastrofa.

Uvod u rat, uzroci i povod

Uzroci

Vidi Uzrok i povod - razlika za pojašnjavanje samih termina. Hitlermusso.jpg i Benito Mussolini (Sile Osovine)]] Yalta Conference.jpg, Franklin Delano Roosevelt, Josif Staljin (Saveznici) ]] Uzroci osvajačkih ratova su uvijek isti, teritorijalne pretenzije i izrabljivanje ili istrjebljivanje (vidi Genocid) drugih naroda.

Države koje su izgubile prvi svjetski rat su s vremenom dovoljno ojačale da mogu krenuti ponovo, ovaj put uspješno (izlika onih koji gube) u ratni pohod. Tu se posebno isticala Hitlerova Njemačka, jer to mu je bila jedina želja, a otkad je postao kancelar ništa mu nije stajalo na putu.

Njemačka je 1918. bila poražena, Versajskim ugovorom iz 1919. teritorijalno je smanjena, kažnjena velikim sankcijama (ratnu odštetu, ograničen broj vojnika) i sve čemu se težilo bila je ekspanzija, koja je djelomično ostvarena i prije početka rata zbog pasivnosti Saveznika. Njemačka je htjela i ponovnu raspodjelu kolonija.

Velika Britanija, Francuska i Rusija su uvidjele da su ipak pretjerale u sankcijama pa su počele popuštati, no to Nijemcima nije bilo dosta.

Uvod u rat, širenje Njemačke

Njemačka se logično mogla širiti na ona područja gdje žive Nijemci, ili ljudi koji govore njemački jezik. U to doba bila je to Austrija, Sudete - dio Češke, dio Poljske, dio Francuske (Saarska oblast, Alzas i Lotaringija), i Adolf Hitler je čvrsto naumio sva ta područja vratiti matici Njemačkoj. U prvom poglavlju Mein Kampfa stoji da je ujedinjenje Austrije i Njemačke jedan od najbitnijih zadataka. Hitler u Mein Kamfu piše i da mu je želja širiti se na istok prema Sovjetskom Savezu. Zapadne kapitalističke zemlje (Velika Britanija i Francuska) su težile uništenju socijalizma koji se nakon 1. svjetskog rata pojavio u Rusiji, pa su zbog toga dale podosta slobode Hitlerovoj Njemačkoj.

Mirnodobsko prekrajanje granica

Kao prvi dio svoje strategije pripajanja područja s njemačkim narodom koji je sačinjavao većinu, Njemačka država započela je sa svojom propagandom i lobiranjem i insistiranjem za raspisivanje referenduma.

Prvi uspjeh bilo je pripajanje pokrajine Saar (Saarska oblast). Referendumom 13. siječnja 1935. 91% stanovnika Saara glasovao je za pripojenje Njemačkoj, čime je Njemačka dobila rudnike ugljena.

Kao rođeni Austrijanac Hitler je želio pripojiti Austiju Njemačkoj i time je htio učiniti veliki korak u širenju svoje politike "Svi Njemci u jednoj državi". Nakon što je 1938. njemačka vojska ušla u Austriju, Austrijski i Njemački nacisti održali su referendum na kojemu se Austrijsko stanovništvo trebalo izjasniti za ili protiv pripojenja njemačkoj. Referendum je bio potpuno pod nacističkom kontrolom, a za pripojenje se izjasnilo čak 99,7% stanovništva. Na ovaj događaj trebali su reagirati zapadni političari jer se u Versailleskom mirovnom ugovoru zabranilo pripojenje Austrije s Njemačkom, no međutim zapadni političari su popustili i nisu reagirali.

Izdvajanje Bohemije.

Povod

Povod za rat bio je lažni napad Poljske na njemačku radio-stanicu u Gleiwitzu, koji su izveli Nijemci u poljskim uniformama.

Prva faza - veliki uspjesi agresora

Države koje su sudjelovale u 2. svjetskom ratu su sudjelovale ili na strani Saveznika ili "sila osovine". U prvoj fazi rata agresor je imao priličan uspjeh, strategija "munjevitog rata" (blitz-krieg) bila je iznimno uspješna. Rat je počeo u rano jutro 1. rujna 1939. napadom Njemačke na Poljsku. U nedjelju 3. rujna diplomatskom notom Velika Britanija je objavila rat Njemačkoj. Istog dana njemačka je mornarica imala prvi plijen: podmornica U-30 torpedirala je putnički brod "Athenia". Francuska je predala diplomatsku notu u nedjelju, a ratno stanje po njoj je nastupilo sutradan, 4. rujna 1939. godine.

Poljska, Finska, Norveška, Danska

U Poljskoj su se tenkovi borili protiv konjice, jednostavno nisu imali šanse. Poljsko zrakoplovstvo uništeno je u prva dva dana rata. Krakov je osvojen 6. rujna, a dva dana kasnije njemačke trupe bile su na prilazima Varšave. Do 17. rujna 35 poljskih divizija bilo je ili uništeno ili opkoljeno. Podjelom Poljske sa Staljinovim SSSR-om 28. rujna Poljska je nestala kao država.

Slijedeću veću ratna akciju nije izvela Njemačka, već SSSR koji je 30. studenog 1939. napao Finsku.

9. travnja 1940. izvedena je pomorska invazija Njemačke na Norvešku i Dansku, Danci su se predali, a njemački ratni stroj zagrizao je novu žrtvu. Norveška je kapitulirala 10. lipnja 1940. godine, dakle operacije su trajale dva mjeseca, mjesec dulje nego što je trajalo u Poljskoj.

Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Francuska

10. svibnja 1940. zemlje Beneluksa došle su na dnevni red. Nizozemska je osvojena praktično desantnim snagama i bombardiranjem Rotterdama. Kapitulacija je potpisana 15. svibnja, pet dana poslije početka operacije. Belgija se predala 28. svibnja. Nijemci su probili francusku frontu po sredini, i ulovili sjeverni dio francuske vojske, Britanski ekspedicioni korpus i belgijsku vojsku u klopku, probijanje je počelo 14. svibnja, opkoljavanje je završeno šest dana kasnije. Tad je Hitler dozvolio Britancima da se izvuku, poznata je evakuacija kod Dunkirka. Počela je 27. svibnja, a završila 4. lipnja. Spašeno je preko 330 tisuća vojnika. 14. lipnja Nijemci su ušli u Pariz, koji Francuzi nisu branili. 10. lipnja i Mussolinijeva Italija ušla je u rat napadom na Francusku, ali usprkos 32 divizije nisu se baš iskazali. Francuska se predala 22. lipnja 1940. Time je završio njemački blitz-krieg, pokazala se slabost Italije kao njemačkog saveznika, a ono što slijedi je druga faza rata, u kojoj nije sve išlo baš onako kako je Hitler planirao.

Druga faza rata

Bitka za Britaniju

Dok je okršaj kod Dunkirka bio zapravo izvlačenje odsječenih Savezničkih snaga koje nisu imale pozadinu pa se nisu ni ozbiljnije sukobile, bitka za Britaniju je prvi okršaj drugog svjetskog rata koji je Hitlerova Njemačka izgubila. Operacije su počele 12. kolovoza njemačkim bombardiranjem, a bitka je završila 15. rujna (njemačka avijacija je nastavili s noćnim bombardiranjem Londona do 3. studenog, no to je bio Hitlerov odušak za izgubljenu bitku).

Rusija je došla na red - operacija Barbarossa

Nagasakibomb.jpg na Nagasakiju]]

Nakon što su 23. kolovoza 1939. sovjetski i njemački ministri vanjskih poslova, Molotov i von Ribbentrop, potpisali pakt o nenapadanju, Staljin je bio uvjeren da ne postoji opasnost od njemačke invazije. No, Hitler se, ne uspijevajući slomiti otpor Velike Britanije okrenuo prema svom 'savezniku', smatrajući da će Moskva pasti prije nego London te bi on, samim tim, ostao i jedini europski grad koji nije pao pod nacističkim okupatorom. Iako je već u srpnju 1940. započet plan o napadu, neuspjeh napada na Britaniju je dodatno pojačao motive o invaziji na SSSR. U velikoj tajnosti, na sastanku visokih njemačkih državnika, 18.prosinca 1940. donesena je odluka o napadu na Sovjetski Savez. Operacija je trebala započeti u proljeće 1941. i za pet mjeseci, trebala je biti gotova u listopadu iste godine(da bi se izbjegla kobna ruska zima). No, neuspjeh talijanske vojske u Grčkoj i nepredviđeni napad na Jugoslaviju, odgodile su vrijeme napada za mjesec dana. Tako je 22. lipnja 1941., u 5:30 ujutro, započela njemačka invazija na SSSR. I to je doslovce, u svakom smislu riječi, bila invazija. Na njemačkoj strani nalazilo se 150 pješačkih divizija i većina eskadrile Luftwaffea, koja je bila povučena sa zapadnog bojišta odnosno britanskog bojišta. Ukupno oko tri milijuna njemačkih vojnika krenulo je u tri smjera, Lenjingrad, Moskva i Staljingrad. Ime operacije Barbarossa, nazvano je po njemačkom caru iz doba križarskih ratova.

Bitke 2. svjetskog rata

Kopnene, pomorske i zračne bitke