Španjolska

Kraljevina Španjolska suverena je europska država, po ustavnom uređenju parlamentarna monarhija. Od 1986. godine članica je Europske Unije.

Smještena na jugozapadu Europe, Španjolska zauzima veći dio Pirenejskog poluotoka. Dio su njenog teritorija i dva arhipelaga, smješteni u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla, koji su pod španjolskom upravom te enklava Llivia u francuskim Pirenejima.

Španjolska graniči na sjeveru s Francuskom i Andorom, s Portugalom na zapadnu te s britanskom kolonijom Gibraltar na jugu. Sjevernoafrički teritoriji pod španjolskom upravom graniče s Maroko. Ukupna dužina španjolske kopnene granice je 1918 km.

Glavni grad Kraljevine Španjolske je Madrid. Grad sa više od 3.150.000 stanovnika (više od 5.000.000 u regiji Madrida) smješten je u središtu Pirenejskog poluotoka. Drugi veći gradovi su Barcelona, Valencia, Sevilla, Zaragoza, Malaga.

Zemljopis

Veći dio pirenejskog područja čini po postanku stara visoravan Meseta koju Kastiljsko gorje dijeli na sjevernu i južnu Kastilju. Sjeverno i južno od Mesete prostiru se planinski lanci: Kantabrijsko gorje i Pireneji na sjeveru, a Betijski Kordiljeri na jugu. Na sjeveroistoku se uz rijeku Ebro prostire Aragonska dolina, a na jugu uz rijeku Guadalquivir Andaluzijska nizina.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2001. 40.847.530 stanovnika sa gustočom naseljenosti od 81 stanovnik/km2.

Povijest

Prapovijesno razdoblje i stari vijek

Španjolska je bila naseljena već u paleolitiku, o čemu svjedoči bogata likovna umjetnost (spilje Altamira, Castillo, Pindal) te drugi arheološki ostaci. U kasnijem razdoblju Pirinejski poluotok naseljavaju Iberi.

Oko 1200. godine prije Krista sa sjevera dolaze Kelti, preplavljujući gotovo cijeli Poluotok i mješajući se s domaćim iberskim stanovništvom. Oko 1100. godine prije Krista Feničani i Grci osnivaju svoje kolonije.

Između prvog i drugog Punskog rata (između Rimljana i Kartažana), Kartažani osnivaju svoje kolonije, među kojima su najvažnije bile na Ibizi i u Cartageni. Porazivši Kartagu u Drugom punskom ratu (201. pr. Kr.), Rimljani započinju postupnu okupaciju poluotoka, zauzevši u idućih 200-tinjak godina čitav teritorij Pirinejskog poluotoka. U prvim fazama rimske okupacije domaće je stanovništvo dizalo više ustanaka protiv okupatora. Nakon smrti jednog od vođi ustanka, Viriata (139. godine pr. Kr.), pobjede su bile sve rjeđe te je slabio otpor protiv Rimljana, a do konačnog sloma dolazi u vrijeme cara Augusta. Rimska okupacija Poluotoka kulminirala je uspostavom potpune rimske vlasti i osnivanjem provincije Hispanije. Pod rimskom vlašću Španjolska je ostala sve do V. stoljeća.

Stanovnici Hispanije prihvatili su rimsku kulturu, jezik i zakone, ali je i njihova važnost Carstvu bila velika.

Srednji vijek

Za povijest do kraja XV st. vidi članak Pirenejski poluotok.

Povezani članci

Popis španjolskih vladara

Politika

Ustav

Španjolska ima dugu i nestabilnu povijest svoje ustavnosti, ponajprije zahvaljujući političkim previranjima u XIX. i XX. stoljeću:

Ustav iz Bayone (1808.) – zapravo i nije ustav. Nakon Ustanka u Aranjuezu, Napoleon je sazvao u Bayoni skupštinu španjolski plemenitaša pred koje je stavio tekst ustava, koji su zatim oni izglasali 8. srpnja 1808. Španjolska je bila organizirana kao nasljedna monarhija, s kraljem kao centrom moći, ali koji je morao poštivati prava građana zajamčena ustavom. Potom dolazi na prijestolje Napoleonov brat Josip I.
Ustav iz 1812. (naziva se na španjolskom La Pepa (Joža), zato što je donesen na dan Sv. Josipa) – prvi pravi španjolski ustav. Donesen je nakon pada Josipa I. Bonapartea. Imao je kompromisni karakter između liberalnih struja i apsolutista. Na snazi je zapravo bio samo šest godina, zbog toga što ga Ferdinand VII. nije poštovao (1812.-1814., kada ga je Ferdinand ukinuo, uspostavivši stari apsolutistički režim; 1820.-1823.; 1836.-1837.)
Ustav iz 1837. – regentica Marija Kristina, majka Izabele II. bila je primorana vratiti se na stanje ustanovljeno Ustavom iz 1812.
Ustav iz 1845. – donesen nakon što je general Espartero preuzeo regenciju od Marije Kristine. Izabela II. proglašena je punoljetnom. Ustavom su se povećale kraljeve ovlasti
Ustav iz 1856. – ovaj ustav nikad nije zaživio
Ustav iz 1869. – ustav donesen nakon bijeg Izabele II. i preuzimanja vlasti od strene generala Serana. Ovaj demokratski ustav, koji je bio na snazi do 1871., poznavao je diobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
Ustav iz 1876. – nakon pada Prve Republike, nije postojala niti jedna politička grupacija koja je nudila formulu stabilne vlasti. Alfons XII. iz Engleske ponudio je Španjolcima ustav koji se bazirao na liberalnoj monarhiji.
Ustav iz 1931. – ustav Druge Republike
Ustav iz 1978. – ustav koji je danas na snazi

Ustav iz 1978.

Ustav Španjolske iz 1978. godine je najviša i temeljna norma španjolskog pravnog poretka. Posljedica je, i vrhunac povijesnog procesa nazvanog Španjolska tranzicija (španjolski Transición Española), koji označava prijelaz iz autoritativne države u parlamentarnu monarhiju modernog, zapadnoeuropskog tipa 1975. godine.

Ovaj Ustav određuje Španjolsku kao ustavnu monarhiju, s kraljem kao šefom države. Ustav također počiva na diobi vlasti.

Na općim i slobodnim izborima biraju se narodni predstavnici u parlamentu (Las Cortes Generaes). Kortesi vrše zakonodavnu vlast, a sastoje se od dva doma: Kongres zastupnika i Senat, koji biraju predsjednika vlade i nadziru djelovanje izvršne vlasti. Predsjednik vlade na čelu je izvršne vlasti, koju vrši zajedno sa Vijećem ministara Sudbena vlast počiva na neovisnom sudstvu. Ustavni sud pazi da zakoni te djelovanje javne vlasti bude u skladu s Ustavom. Ustav prekida centralističku tradiciju koja potječe još iz vremena Filipa V. (1700.). Kao rješenje za regionalni problem, kojeg su izazvale grupe nacionalista iz Baskije i Katalonije, te Galicije, Valencije i Andauzije, ustanovljen je novi model decentralizirane države, u kojoj se svaka regija pretvara u autonomu zajednicu s vlastitom vladom, parlamentom, regionalnim sudovima te statutima autonomije kojima se ustanovljuju njihove nadležnosti. Ustav također priznaje mnoga individualan temeljna prava građana, također socijalna te ekonomska prava

Državni organi

Kruna / Poglavar države (španj. La Corona /Jefatura del Estado)
Parlament (zakonodavna vlast) (španj. Las Cortes Generales) koji se sastoji od dva doma:
- Senat (španj. Senado)
- Kongres zasupnika (španj. Congreso de los Diputados )
Vlada (izvršna vlast) (španj. El Gobierno), sastavljena od predsjednika vlade i ministara
Vrhovnu Sudbenu vlasti čine:
- Vrhovni sud (španj. El Tribunal Supremo)
- Generalno vijeće sudske vlasti (španj. El Consejo General del Poder Judicial)
'Ustavni sud (španj. El Tribunal Constitucional'').

Teritorijalna podjela

Španjolska je podjeljena na:

autonomne zajednice (španj. comunidades autonomas) - ukupno 17
autonomni gradovi (španj. ciudades autonomas) - ukupno 2.

Autonomne zajednice ustrojene su od provincija (španj. provincias), a one se dalje dijele na općine (španj. municipios).

Autonomne zajednice i provincije

Autonomna zajednica	Glavni grad	Provincije
Andaluzija šp. Andalucía	Sevilla	Almería, Cádiz, Córdoba, Granada, Huelva, Jaén, Málaga, Sevilla
Aragonija šp. Aragón	Zaragoza	Huesca, Teruel, Zaragoza
Kneževina Asturija španj. Principado de Asturias as. Asturies	Oviedo as. Uviéu	Asturias as. Asturies
Baleari šp. Islas Baleares kat. Illes Balears	Palma de Mallorca	Islas Baleares kat. Illes Balears
Baskija ili Euskadi šp. País Vasco ili Euskadi eu. Euskadi	Vitoria eu. Gasteiz	Álava, Guipúzcoa, San Sebastián eu. Araba, Gipuzkoa, Donostia
Kanari šp. Islas Canarias	Santa Cruz de Tenerife i Las Palmas de Gran Canaria	Santa Cruz de Tenerife, Las Palmas de Gran Canaria
Kantabrija šp. Cantabria	Santander	Cantabria
Katalonija šp. Cataluña kat. Catalunya	Barcelona	Barcelona, Gerona, Lérida, Tarragona kat. Barcelona, Girona, Lleida, Tarragona
Kastilija-La Mancha šp. Castilla-La Mancha	Toledo	Albacete , Ciudad Real, Cuenca, Guadalajara, Toledo
Kastilija i León šp. Castilla y León	Valladolid	Ávila, Burgos, León, Palencia, Salamanca, Segovia, Soria, Valladolid, Zamora
Ekstremadura šp. Extremadura	Mérida	Badajoz, Cáceres
Galicija šp. Galica gal. Galiza ili Galicia	Santiago de Compostela	La Coruña, Lugo, Orense, Pontevedra gal. A Coruña, Lugo, Ourense, Pontevedra
La Rioja	Logroño	La Rioja
Zajednica Madrid šp. Comunidad de Madrid	Madrid	Madrid
Regija Murcia šp. Región de Murcia	Murcia	Murcia
Navarra eu. Nafarroa	Pamplona eu. Iruña	Navarra eu. Nafarroa
Zajednica Valencija šp. Comunidad Valenciana vl. Comunitat Valenciana	Valencia	Alicante, Castellón, Valencia vl. Alacant, Castelló, València
Autonomni gradovi
Ceuta
Melilla

Povezani članci

Gospodarstvo

S bruto društvenim proizvodom od 838.672 milijuna eura (2005.), njegovim rastom od 3,4% (2005.) te dohotkom po glavi stanovnika od 20.268 eura (2005.), španjolsko je gospodarstvo jedno od vodeći u Europi. Prema klasifikaciji Svjetske Banke, Španjolska je osma gospodarska sila svijeta.

Španjolska je industrijski razvijena i tehnološki napredna zemlja. U posljednjih nekoliko godina u industrijskim zonama niču tehnološki parkovi. Glavni industrijski proizvodi su tekstil i konfekcija, prehrabeni proizvodi, metal i prozvodi od metala, automobili, brodogradnja.

Osnovne kulture su agrumi, riža, voće, povrće, masline i grožđe. Španjolska je kao i Portugal poznata po proizvodnji pluta. Rudama je najbogatija zemlja južne Europe.

Turizam je jedna od glavnih grana djelatnosti.

Nezaposlenost je 2005. godine bila 8.4%

Vanjske poveznice

Spain

Države svijeta | Španjolska

Gourt Home::Gourt :: Španjolska

Zemljopis

Stanovništvo

Povijest

Prapovijesno razdoblje i stari vijek

Srednji vijek

Povezani članci

Politika

Ustav

Ustav iz 1978.

Državni organi

Teritorijalna podjela

Autonomne zajednice i provincije

Povezani članci

Gospodarstvo

Vanjske poveznice