Bošnjaci

Bošnjaci su južnoslavenski narod u jugoistočnoj Evropi, koji uglavnom žive u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, posebnom historijskom području između Srbije i Crne Gore. Neka novija istraživanja tvrde da su Bošnjaci stariji od svoje slavenske narodnosti i da su ilirskog porijekla. Ipak, dok se ne donese konačan stav savremene historiografije, Bošnjaci će se i dalje smatrati južnoslavenskim narodom, koji se u u većini slučajeva asimilirao sa domicilnim ilirskim starosjediocima na području Bosne i Hercegovine. Značajne skupine Bošnjaka žive u Hrvatskoj, Sloveniji, te u Zapadnoj Evropi (Švedska, Norveška, Njemačka, Austrija, Švicarska, Holandija) i Sjedinjenim Američkim Državama. Bošnjaci govore bosanskim jezikom i pišu uglavnom latinicom i manje ćirilicom. Relativnu većinu Bošnjaka čine muslimani, dok je manji broj pravoslavaca, katolika i ateista. Bošnjaci kao nacija pripadaju evropskom civilizacijskom krugu i uzmemo li ilirsko porijeklo u obzir, jedna su od najstarijih nacija u Evropi.

Historija imena

Izvorno ime Bošnjanin (u latinskim vrelima sing. «Bosnensis») prvobitno označava pripadnika srednjovjekovnog bosanskog teritorija, kasnije države. Bošnjanin je imalo dva značenja. Prvo se odnosilo na pripadnika bošnjanskog naroda. Ovaj narod je poticao od onih Ilira koji su to ime preuzali od imena "Bosna" za rijeku Bosnu i područje oko nje te se tako i nastavilo širiti. Ovi Bošnjani su bili i tvorci bosanske odnosno bošnjanske države. Istovremeno sa širenjem Bosne u njoj su se našli i mnogi ne-Bošnjani koji su opet postali podanici države te su u tom smislu zvani Bošnjanima. Znači prva riječ označava pripadnika bošnjanskog naroda a druga sve podanike Bosne, pa i one koji pripadaju i drugim narodima kao na primjer doseljeni Dubrovčani što se može vidjeti i u mnogim dokumentima bosanskih vladara (banova). U počecima osmanlijske vladavine polako dolazi do promjena u bosanskom jeziku te se narodna imena na "ak" kao "Poljak", "Slovak" više upotrebljavaju pa i riječ Bošnjak (turcizirano-historijski Bošnjanin) se počinje javljati za pripadnika kršćanske i bogumilske vjere bošnjanske narodnosti, dok se turska riječ "Bosnalu" upotrebljava za pripadnika islama bošnjanske narodnosti. Ali sa stabilizacijom osmanlijske vlasti, domaća riječ "Bošnjak" totalno zamjenjuje srednjovjekovno "Bošnjanin". Riječi kao "Bošnjak-kavmi" i "Bošnjak-milleti" su označavali pripadnika bošnjačkog naroda odnosno potomke bošnjanskog naroda. Dok istovremeno riječ "Bošnjak-taifesi" označava svakog pripadnika Bosne (Bosanskog ejaleta) bez obzira na narodnost, kulturu i jezik. A kao rečeno "Bošnjak-kavmi" i "Bošnjak-milleti" je označavalo čovjeka koji je pripadao bošnjačkom narodu, govorio bosanski jezik, slijedio bošnjačku/bosansku kulturu itd. Kod većine pravoslavaca i katolika u Bosni i Hercegovini su u 19. stoljeću, pod utjecajem susjednih država Srbije i Hrvatske, definitivno nadvladala do tada strana srpska i hrvatska nacionalna imena, potisnuvši starije narodne, konfesionalne i regionalne označitelje, o čemu svjedoći i pjesma Safvet-bega Bašagića. Bošnjački narod (odnosno onaj dio koji nije primio srpstvo i hrvatstvo) je od sredine 19. stoljeća prošao kroz niz faza imenovanja i preimenovanja ("Bošnjaci", "Hrvati", "Srbi", "Jugoslaveni-muslimani" , "Muslimani"), što je najčešće bilo uzrokovano hegemonističkim ambicijama susjednih država, da bi na koncu stoljeća konačno prevladalo bošnjačko nacionalno ime za autohtoni narod Bosne i Hercegovine odnosno za pripadnike tog naroda izvan domovine. Danas sama riječ "Bošnjak" označava pripadnika bošnjačke nacije, koji govori bosanski jezik, slijedi bošnjačku/bosansku kulturu i jednostavno potomci su onih "Bošnjak-milleti" koji nisu prihvatili srpstvo i hrvatstvo. Istovremeno riječ "Bosanac" danas ima slično značenje, ako ne i identično, kao "Bošnjak-taifesi" sa time što označava svakog pripadnika države Bosne i Hercegovine bez obzira na naciju, a Bošnjak označava pripadnike bosanske nacije te i pripadnike izvan Bosne i Hercegovine koji su se tamo našli iz historijskih razloga.

Za odrede konjanika-kopljanika, pogledajte Bošnjaci

Historija Bošnjaka

Korijeni

Srednji vijek

Osmanlijsko doba

Austro-Ugarsko doba

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca

Drugi svjetski rat

Komunisticka Jugoslavija

Savremena Bosna i Hercegovina

=Agresija na Bosnu i Hercegovinu

=Bošnjaci poslije agresije

Bošnjaci danas

Danas, nacionalna svijest je prisutna kod većine Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. U toj državi, Bošnjaci čine veliku većinu na području doline rijeke Bosne i zapadne Bosanske krajine, a također čine značajan dio stanovništva Hercegovine. Trenutno se smatra da Bošnjaci čine između 50% i 55% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. No, bez popisa nemoguće je znati zasigurno.

Nacionalna svijest je se isto proširila među Bošnjake u susjednim državama. Najveći broj Bošnjaka izvan Bosne i Hercegovine živi u Srbiji i Crnoj Gori (Naročito na području Sandžaka). Grad Novi Pazar ima najveće bošnjačko stanovništvo izvan domovine.

Još 40.000 Bošnjaka se nalazi u Hrvatskoj, a 32.500 živi u Sloveniji. Međutim, neki od njih su se izjasnili kao "Muslimani" ili "Bosanci" na zadnjim popisima. U Makedoniji, smatra se da danas živi 17.000 Bošnjaka.

Zbog ratovanja i etničkog čišćenja tokom rata u Bosni i Hercegovini veliki broj Bošnjaka trenutno živi u državama izvan Balkana. Najveće bošnjačko stanovništvo izvan bivših jugoslavenskih država se nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama, Švedskoj, Austriji, Njemačkoj, Australiji, Kanadi i Turskoj.

U nekim od tih zemalja (naročito u Turskoj) bivše generacije bošnjačkih doseljenika su danas uglavnom integrisane u domaće stanovništvo. Ipak, većina su bošnjačke izbjeglice koje su tek stigle u ove zemlje u prethodnih petnaestak godina. Oni još uvijek govore bosanski jezik, održavaju kulturnu i vjersku zajednicu, i često posjete Bosnu i Hercegovinu.

U Sjedinjenim Američkim Državama gradovi sa najvećim brojem Bošnjaka su Saint Louis i Chicago. Manje Bošnjaka žive u gradovima poput Utice (Jutike) ili Hamtramcka (Hemtremika), ali tu čine veći dio ukupnog stanovništva. U Kanadi, najveće bošnjačke zajednice su u Torontu i Vancouveru.

Bošnjačka nacija još uvijek ima par značajnih problema da riješi. Najprije treba se proširiti nacionalna svijest među onim koji se još uvijek smatraju "Muslimani u smislu narodnosti" ili "Bosanci". Takođe, stari srpsko-hrvatski jezik, koji je učilo nekoliko generacija Bošnjaka, treba zamijeniti standardiziranim bosanskim jezikom. Ipak, što se tiče nacionalne svijesti, Bošnjaci su danas u daleko boljem položaju nego što su bili prije samo petnaest godina.

Kultura

Glavni Članak: Kultura Bošnjaka

Glavni članak: Bosanski jezik

Bošnjaci govore bosanskim jezikom. Oni su izvorni govornici nekoliko dijalekata štokavskoga narječja, uglavnom: novoštokavskoga ikavskog (tzv. bosanko-dalmatinski) i šćakavsko ijekavskoga (tzv. istočno-bosanski dijalekt), kojim govore Bošnjaci i Hrvati, novoštokavskoga ijekavskoga (tzv. istočnohercegovačko-krajiški), kojeg dijele sa Srbima, Crnogorcima i Hrvatima, te nenovoštokavskog ijekavskog (tzv. zetsko-južnosandžački dijalekt) kojime govore Bošnjaci, Crnogorci i Srbi. Udio Bošnjaka u ostalim govorima (npr. novoštokavskom ekavskom (tzv. šumadijsko-vojvođanski dijalekt) i nenovoštokavskom ekavskom (tzv. kosovsko-resavski dijalekt)) je zanemariv. Zbog procesa jezične asimilacije, akulturacije i migracija kao posljedica posljednjega rata nemoguće je odrediti tačan broj i raspored govornika pojedinoga dijalekta.

Postanak i povijesni razvitak standardnoga jezika neke zajednice, u ovom slučaju nacionalne zajednice Bošnjaka, uvelike ovise o samodefiniciji te zajednice, ili o profilu i vidu narodnosne kristalizacije. U slučaju bošnjačke nacije nekoliko činitelja je odigralo važnu ulogu:

jezični temelj te zajednice je zapadnoštokavski idiom kakav se profilirao tijekom 3 stoljeća uoči Osmanskoga osvojenja

utjecaj islamsko-orijentalne kulture, te leksičkih osobina turskog jezika, snažno su obilježili bosanski jezik- na različite načine u različitim vremenima

relativna zakašnjelost nacionalne emancipacije Bošnjaka u odnosu na srpsku i hrvatsku imala je za posljedicu da se bosanski jezik, kao standardni jezik, ili propisani jezički sistem, sporo odvajao od "srpsko-hrvatske" jezične matrice, kakva je nametana u 20. stoljeću

budući da je vjerski faktor bio glavnim samodefinirajućim elementom u odnosu spram susjednih Hrvata, Srba i Crnogoraca, jezik je, uz etničko-kulturne tradicije, silom povijesnih zakonitosti ostao tek sekundarnim razlikovnim čimbenikom. Istina, to se može reći i za Srbe i Hrvate iz BiH, jer iako su, posebno Hrvati, sudjelovali u standardizaciji nacionalnoga jezika (niz rječnika i filoloških djela poteklih iz provincije Bosne Srebrene)- činjenica je da su nacionalni jezici Hrvata i Srba oblikovani u Hrvatskoj i Srbiji, a ne u Bosni i Hercegovini. U situaciji vjersko-narodnosne polarizacije i isprepletenosti, šanse Bošnjaka (koji još nisu riješili ni pitanje vlastitoga identiteta, niti imena toga identiteta), bile su minimalne, a manevarski prostor skučen

no, za razliku od Hrvata i Srba, Bošnjaci su imali i jednu dosta značajnu prednost: jezičnodijalekatsku uravnoteženost. Promatra li se jezičnodijalekatska situacija Srba, a pogotovo snažne regionalnodijalekatske centrifugalne tendencije u Hrvata, tada se može reći da je u dobroj mjeri nivelirana situacija u pogledu narječja kojim govore Bošnjaci predstavljala pozitivan element za jezičnu unifikaciju.

Religija

Glavni članak: Islam u Bošnjaka

Bošnjaci su većinom i običajno muslimani. Oni su uglavnom hanefijski Suniti, iako su sufije imali veliki historijski utjecaj na ovim prostorima. Međutim, zbog suvremenih uticaja tokom prethodnih 75 godina danas ima i ateista, agnostika, i deista Bošnjaka (Prema procjenama iz 1991. godine ovakvi su činili do 10% ukupnog stanovništva). Ima i jedan jako mali dio Bošnjaka pravoslavaca i Bošnjaka katolika zbog širenja tih vjera u Bosni u srednjem vijeku i kasnije.

Islam se prvi put značajno pojavljuje u Bosni sa dolaskom Osmanlija u 15. stoljeću. Širenje Islama je u početku bilo sporo ali se je ubrzalo sa nastankom muslimanskih naselja okupljenih oko islamskih kulturnih ustanova poput džamija i tekija.

Bošnjaci kao i Albanci su prihvatali Islam brže nego u bilo kojoj drugoj Osmanskoj evropskoj provinciji. Najvažniji faktor u prihvatanju islama od Bošnjaka je bila relativna slabost crkve i kršćanstva na teritoriji Bosanskog sandžaka u odnosu na susjedne zemlje. Tokom srednjeg vijeka Katolička i Bosanska crkva su se natjecali za vjernike ali nijedna nije bila vrlo dobro organizovana. Zbog toga bilo je vrlo lahko da brojni Bošnjaci zamijene njihovo staro pučko kršćanstvo za pučki Islam.

Kao i kod mnogih drugih muslimanskih naroda, Islam u Bošnjaka je zadržao razne lokalne uticaje. Na primjer, alkoholna pića su u bošnjačkoj muslimanskoj zajednici smatrana manjim grijehom, dok se je svinjetina smatrala apsolutno neprihvatljivom. Također, običajna ženska odjeća nekih islamskih zemalja nije postala popularna među Bošnjakinjama sve do 19. stoljeća i Austro-Ugarske okupacije.

Trebalo bi se isto napomenuti da je u 16. stoljeću postojao posebni Bošnjački pravac Islama. Osnivač je bio Hamza Hali Bošnjak iz Gornje Tuzle. Poznat kao Hamzevijski Islam, njegov rast je prekinuo veliki vezir Mehmed paša Sokolović 1753. godine. Smatra se da se je Hamzevijski Islam sastojao od mješovitih islamskih i kršćanskih uticaja.

Vođa Bošnjačke Islamske zajednice je reisu-l-ulema. Trenutni reisu-l-ulema je Mustafa Cerić. Reisu-l-ulema Cerić ne vjeruje da postoji poseban "bosanski" Islam ali podržava "evropski" Islam u Bosni i širom Evrope. Također podržava prijateljske odnose sa zapadnim svijetom i kulturom.

Simboli

Tradicionalne bošnjačke boje su zeleno, bijelo, žuto i plavo. Najpoznatiji bošnjački simboli su polumjesec i ljiljan (lat. lillium bosniacum). Prvi bošnjački simboli potječu iz vremena bosanskih banova. Navedeni simboli su najčešće ljiljani, koji se mogu vidjeti i na stećcima. Najpoznatiji primjer bošnjačke zastave je ona iz vremena Tvrtka I Kotromanićima, bijela zastava sa plavim grbom sa šest zlatnih ljiljana. Bošnjačke zastave iz osmanlijske ere obično su polumjesec i zvijezda na zelenoj podlozi. Zastava nezavisne bosanske države u 19. stoljeću i pokreta Husein Kapetana Gradaščevića za autonomiju bila je slična prethodnoj, ali polumjesec i zvijezda su bili žuti umjesto bijeli. Zastava Republike Bosne i Hercegovine iz 1992. godine, kao i zastava Armije Republike Bosne i Hercegovine, su popularni simboli među Bošnjacima. Dizajn je baziran na starom grbu bosanske dinastije Kotromanića, plavom grbu sa šest zlatnih ljiljana. Neke bošnjačke organizacije sastavljaju ove dvije različite zastave, kao na primjer u dizajnima gdje umjesto zvijezde polumjesec sadržava ljiljan. Najpoznatiji primjer ovoga je grb Bošnjaka Sandžaka. Na grbu Federacije Bosne i Hercegovine, nalazi se zlatni ljiljan na zelenoj podlozi. Također na nišanima bosanskih šehida, nalazi se uklesan ljiljan, kao simbol bošnjaštva.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Bošnjačke teme | Bošnjaci | Narodi Bosne i Hercegovine | Slaveni

Gourt Home::Gourt :: Bošnjaci